Obraćanje ministra Đurića na sednici SB UN u Njujorku
Obraćanje ministra Đurića prenosimo u celosti:
Dozvolite mi da svoje obraćanje započnem rečima Nelsona Mandele, koji je rekao: „Uskratiti ljudima njihova osnovna prava znači osporiti samu njihovu ljudskost“.
Te reči danas odjekuju bolnom jasnoćom dok govorimo o Kosovu i Metohiji, gde se osnovna prava Srba ne samo zanemaruju – već se sistematski narušavaju, deo po deo. Ono čemu svedočimo nije apstraktni politički spor, već borba ljudi za dostojanstvo, bezbednost i opstanak.
Na samom početku želim da izrazim iskrenu zahvalnost generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Antoniju Guterešu i zameniku specijalnog predstavnika generalnog sekretara gospodinu Dongdžunu Šinu, na izveštaju koji je danas pred nama i na njihovoj nepokolebljivoj posvećenosti sprovođenju mandata UNMIK-a u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Republika Srbija takođe izražava duboku zahvalnost svim članovima UNMIK-a koji, uprkos teškim okolnostima, ograničenim resursima i često neprijateljskom okruženju, neumorno rade na očuvanju mira, bezbednosti i zaštiti ljudskih prava na Kosovu i Metohiji. Posebno cenimo i posvećen rad prethodne šefice Misije, gospođe Karolin Zijade.
Ove godine, kada obeležavamo osamdesetu godišnjicu osnivanja Ujedinjenih nacija – svetionika nade nastalog iz pepela najmračnijeg rata u istoriji čovečanstva – podsećamo se i njenog temeljnog zaveta: nikada više. Ipak, na suverenoj teritoriji jedne države članice, taj zavet se stavlja na iskušenje. Na Kosovu i Metohiji danas svedočimo etnički motivisanim napadima, sistematskom progonu, samovoljnim hapšenjima, otvorenim uzurpacijama i nekontrolisanom nasilju – što predstavlja direktan izazov principima na kojima su Ujedinjene nacije zasnovane.
U tom kontekstu, Srbija pozdravlja izveštaj generalnog sekretara kao skroman, ali značajan korak ka uravnoteženijem i realnijem izveštavanju o situaciji na Kosovu i Metohiji. Duboko cenimo ulogu UNMIK-a u očuvanju međunarodnog prava, zaštiti ugroženih zajednica i očuvanju stabilnosti u uslovima rastućih pritisaka.
Međutim, moramo reći otvoreno: izveštaj ne odražava u potpunosti razmere tragedije koja se svakodnevno odvija. Ovo nije apstraktna kriza – ovo je uništavanje ljudskih života, razaranje porodica koje žive u strahu i detinjstva oteta nasiljem i nepravdom u 21. veku. Kurtijev režim zatvorio je 128 ključnih institucija u sredinama sa srpskom većinom – ustanova obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, poštanskih službi, penzionog sistema i zapošljavanja. Čak je i Crveni krst na Kosovu i Metohiji bio meta, što predstavlja grubo kršenje osnovnih načela Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumeseca.
Izveštaj samog generalnog sekretara beleži da su „Kosovske vlasti nastavile sa zatvaranjem institucija koje funkcionišu u okviru Republike Srbije, uključujući Filijalu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje i Nacionalnu službu za zapošljavanje u Leposaviću, gradsku biblioteku i muzej u Severnoj Mitrovici, filijalu Crvenog krsta Srbije u Zubinom Potoku i sportsku halu u Leposaviću“.
Izveštaj takođe navodi da su „međunarodni akteri kritikovali takve poteze kao prepreku pristupu osnovnim uslugama, što utiče na socijalna, ekonomska i kulturna prava “.
Još tragičnije, etnički motivisani napadi postali su svakodnevica, pri čemu srpska deca nose najveći teret. Od kada je Aljbin Kurti preuzeo vlast, zabeležena su 37 napada na srpsku decu i omladinu. Prošle nedelje, svet je svedočio pokušaju otmice jedne maloletne srpske devojčice, čiji je jedini „zločin“ bila njena etnička pripadnost. Njena hrabrost i vrisak dozvali su pomoć i sprečili tragediju. A njeni napadači – i dalje su na slobodi, nekažnjeni. Ovo je jeziva poruka svakom Srbinu: Vaš život je potrošan. Vaša bezbednost, dostojanstvo i detinjstvo ne znače ništa. Ako ste Srbin, nikakva ranjivost – mladost, godine, nevinost – vas ne štite. Obeleženi ste jednostavno zato što postojite.
Ovo sistematsko uskraćivanje prava nije samo tragedija srpskog naroda – to je moralni neuspeh međunarodne zajednice da reaguje. Postavljam pitanje: kakva budućnost čeka decu koja uče da kriju svoj srpski jezik od kolevke do groba?
Ovi užasi nisu slučajni – oni su rezultat svesno negovane politike mržnje oličene u Kurtijevoj doktrini sporog etničkog čišćenja. Njegov cilj je da Srbe protera sa njihovih ognjišta, svetinja i zemlje njihovih predaka.
Situaciju dodatno pogoršava zabrinjavajuća militarizacija Kosova i Metohije – ubrzano naoružavanje tzv. Kosovskih bezbednosnih snaga, uključujući i nedavnu isporuku borbenih bespilotnih letelica iz susedne zemlje. Takav razvoj događaja ugrožava krhku bezbednosnu ravnotežu u regionu. Srbija je više puta upozoravala da se mir ne može graditi na principu naoružavanja jedne strane, istovremeno ignorišući legitimne bezbednosne zabrinutosti druge.
Ovo poništava teško stečen napredak postignut tokom prvog mandata predsednika Donalda Trampa, koji je rasplamsao nadu u regionalnu stabilnost i partnerstvo.
Kurti ne vodi rat protiv neistomišljenika – on vodi rat protiv čitavog jednog naroda. Politički motivisana hapšenja, zloupotreba institucija radi zastrašivanja, tajni nalozi protiv srpskih predstavnika – sve to podriva vladavinu prava, izoluje i marginalizuje našu zajednicu.
Jednako zabrinjavaju i učestali napadi na objekte Srpske pravoslavne crkve – kulturna dobra čovečanstva. Skrnavljenje manastira nije čin nasumičnog vandalizma, već namernog brisanja: „Vi ne pripadate“, to je poruka. Kurtijev režim hapsi episkope, ispituje sveštenike, menja istorijska imena i zatvara institucije koje čine srž života zajednice.
Ovo se ponavlja i u izveštaju generalnog sekretara, koji je „zabeležio brojne incidente koji pogađaju srpske pravoslavne i katoličke objekte u područjima gde stanovništvo nema većinu“, uključujući vandalizam, nezakonitu gradnju i uznemiravanje sveštenstva.
Razmotrite Kosovsku Mitrovicu: Dragoceni srpski natpis na ćirilici, ukrašen crvenim srcem, srušen je i zamenjen albanskim pismom i zelenom nijansom. Ovo nije birokratija – to je simboličko ratovanje, suzbijanje jezika, odbacivanje hrišćanskih ikona i brisanje srpskih tragova. Dodajte preimenovanje jezera Tramp – imena koje su lokalni Srbi izabrali u čast mirovnih napora – i Kurtijeva netrpeljivost je ogoljena.
Kao što je predsednik Donald Tramp rekao upravo u ovoj Organizaciji: „Ako želimo trajni mir, moramo naučiti da svet posmatramo očima drugih“. Ovo je upravo ono što Kurti odbija da učini, a na šta Srbija neprestano poziva: međusobno poštovanje, pravda i održiv suživot.
U izveštaju se navodi da su „lokalne vlasti prefarbale murale i grafite u sve četiri opštine na severu Kosova i Metohije koji su sadržali srpske simbole, uključujući one vezane za Srpsku pravoslavnu crkvu“, kao i da su „institucije Kosova sistematski kršile Zakon o upotrebi jezika, postavljajući saobraćajne znakove isključivo na albanskom jeziku“.
U takvoj atmosferi straha, više od 20% preostalih Srba napustilo je Kosovo i Metohiju u poslednjih nekoliko godina -tihi egzodus koji odaje naš zajednički neuspeh da obezbedimo osnovnu bezbednost. Samo 17 povrataka zabeleženo je u izveštajnom periodu, dok je od 1999. godine raseljeno više od 230.000 ljudi. Možemo li to nazvati „multietničkim društvom“? Može li suživot postojati kada je povratak nemoguć? Možemo li govoriti o demokratiji i vladavini prava dok ljudi beže iz straha za život?
Kako može napredak proglasiti pobedu, kada opstanak zahteva tišinu?
Dame i gospodo,
Ipak, srpski duh na Kosovu i Metohiji nesalomiv je i opstaje. Ta otpornost pokazana je na lokalnim izborima 12. oktobra, Srpska lista ostvarila je ubedljivu pobedu u devet od deset opština sa srpskom većinom u prvom krugu. To nije samo politički rezultat – to je poruka otpora, vere u Srbiju, demokratiju i pravo naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini. Sve veći broj Albanaca takođe odbacuje ekstremizam i želi mir umesto podela. Izražavam zahvalnost i divljenje svim Srbima na Kosovu i Metohiji uz poruku: vaša istrajnost je inspiracija svima nama, mi smo sa vama. Srbija ostaje uz svoj narod i ostaće uz njega – čvrsto, odlučno i odgovorno.
Ove pobede mogle su biti poništene – Kurti je pokušao da zabrani Srpsku listu i uskrati Srbima osnovno biračko pravo. Njegov režim otvoreno krši takozvani Ustav namećući političke poslušnike i poništavajući volju birača.
To ne tvrdi samo Srbija – već i izveštaj generalnog sekretara koji konstatuje da je „Centralna izborna komisija odbila sertifikaciju Srpske liste i stranke Srpska demokratija“, te da su „Kvinta, Kancelarija EU u Prištini i UNMIK kritikovali takvu odluku, upozoravajući da takvi potezi podrivaju demokratske principe i narušavaju poverenje u institucije Kosova“.
Srbija ostaje posvećena dijalogu koji se vodi uz posredovanje Evropske unije. Pod rukovodstvom predsednika Aleksandra Vučića, koji neumorno radi na stabilnosti i razvoju regiona, Srbija traži kompromis, a ne sukob; zaštitu svog naroda, a ne dominaciju. Ali dijalog zahteva obostranu dobru volju – Srbija pruža ruku, Priština treba da odgovori istom merom.
Danas jasno poručujemo: posle dvanaest godina, Priština mora da formira Zajednicu srpskih opština. To nije zahtev Srbije – to je obaveza Prištine preuzeta pred Evropskom unijom i sopstvenim građanima, kamen temeljac za prava i bezbednost Srba.
Kurti sistematski sabotira dijalog, poništava Briselski i Vašingtonski sporazum, obustavlja projekte, ne priznaje diplome, ugrožava verske slobode i razgrađuje mir koji je mukotrpno građen. On potkopava mirovno nasleđe predsednika Trampa, ponovo rasplamsavajući tenzije na Balkanu.
Ovo bezobzirno ponašanje je pogoršano tekućom militarizacijom tzv. Kosova, koja rizikuje dalju eskalaciju tenzija. Isporuke smrtonosnih sistema dronova i drugih ofanzivnih kapaciteta tzv. Kosovskim bezbednosnim snagama produbljuju nepoverenje, potkopavaju regionalno poverenje i protivreče duhu uzdržanosti koji ovaj Savet dugo zagovara.
Uprkos svemu, Srbija se zalaže za stabilnost: partnerstvo umesto provokacija, dijalog umesto nesloge. Ne tvrdimo ništa nepravedno, već žestoko branimo svoja prava i narod. Mir mora počivati na pravdi; svaki revizionizam se susreće sa našom nepokolebljivom istinom.
Uvaženi članovi Saveta,
Uloga UNMIK-a ostaje nezamenljiva, a njegov mandat ne sme biti doveden u pitanje. Njegovo prisustvo na Kosovu i Metohiji je garant mira i zaštite ljudskih prava. Srbija odlučno zahteva puno i neumanjeno prisustvo Misije Ujedinjenih nacija.
Takođe, insistiramo na otvorenim sednicama Saveta bezbednosti o radu UNMIK-a – jer transparentnost je jedini način da istina nadvlada manipulaciju.
Dame i gospodo,
Srbija nije prepreka; mi smo rešenje – stabilan, zakonit saveznik. Mir nije jednostran: On se raspada ako se žrtve ućutkuju, deca terorišu, a narodi brišu.
Generalni sekretar u izveštaju podvlači da „zabrinutosti zajednica koje nisu većinske, a posebno kosovskih Srba na severu, u vezi sa zatvaranjem institucija koje pružaju osnovne usluge, moraju biti razmotrene, te da je zaštita ekonomskih i socijalnih prava manjinskih zajednica od ključne važnosti“.
On dalje „poziva kosovske vlasti da štite i unapređuju ljudska prava... uz puno poštovanje zakonskog postupka i međunarodnih standarda ljudskih prava, uključujući prava dece kako je zagarantovano Konvencijom o pravima deteta“.
Smatram da je moguće srpsko-albansko prijateljstvo u budućnosti, kao što se čini mogućim u skorašnjim bilateralnim koracima između Srbije i Albanije – oslobođeno Kurtijevog aparthejdskog nacionalizma. Nekada zatvoren, Kurti sada odražava svoje otmičare, opijen moći i etno-supremacijom.
Neka ova sednica obnovi osamdesetogodišnju misiju UN: braniti pravdu, mir, dostojanstvo. Ignorisanje kršenja prava Srba narušava svetski poredak.
Srbija veruje u dijalog, ceni mir, traži kompromis. Ali tišina pred nepravdom je saučesništvo.
Stoga, Srbija poziva ovaj Savet i svet: U potpunosti podržite UNMIK, osudite kršenje prava Srba, branite međunarodno pravo kao temelj bezbednosti.
Pružamo ruku u dijalogu, ali odlučno štitimo naš narod, dostojanstvo i suverenitet.
Hvala vam.